Moj internet dnevnik
You bloggin' to me?
sat
broj posjetitelja
Blog
nedjelja, studeni 7, 2010


Voda u bocama danas je postala trend. To je vidljivo  posvuda, od tramvajskog stajališta, bolničkih čekaonica pa  do  školskih učionica i sveučilišnih dvorana. Voda u bocama  je u ogromnom postotku ušla i u privatne i javne ustanove, a i  nemali broj mojih poznanika istu naručuju za kućnu upotrebu.  Prevladavajuće mišljenje, uključujući i moje vlastito, bilo je da  je voda u bocama znatno kvalitetnija od one vodovodne. No, je  li to zaista tako?

Dokumentarni film „Akvarel“ Vlatke Vorkapić u  produkciji  Fade in-a pobudio je moju sumnju i zagolicao  znatiželju.  Rezultati mog mini istraživanja bili su  uznemirujući. Nedavna  analiza kvalitete vode u bocama koje je vršila američka  Agencija za hranu i lijekove pokazala je da  70% testirane  flaširane vode nije zadovoljavalo propisane  kriterije. S tim se  slaže i Eric Goldstein, direktor u Vijeću za  obranu prirodnih  resursa, neprofitnoj organizaciji za zaštitu  zdravlja i okoliša.  Štoviše, on donosi podatke da je 25% vode  u bocama  zapravo vodovodna voda koja se dodatno  pročišćava i takva  prodaje potrošačima. Neki izvori o ovoj pojavi izvještavaju u  čak 70% slučajeva, ali to mi se ipak čini pretjeranim. Dakle,  „Peckham spring“, flaširana voda Delboya Trottera, već je svuda oko nas. No, istraživanje spomenute organizacije provedeno 1999. u SAD u kojem su testirali 1000 boca od 103 različita proizvođača pokazalo je rezultate koji su još šokantniji. Kod trećine proizvođača u vodi su pronađeni iznimno štetni spojevi za ljudski organizam.



Osnovni uzrok ovog problema je PET ambalaža koja nije nepropusna ni stabilna, niti biološki inertna te se pod utjecajem svjetlosti i temperature ta struktura razgrađuje, a otrovni produkti zagađuju samu vodu u boci. Taj problem je poznat već tridesetak godina, a znanstvenici su otkrili čitav niz štetnih spojeva koji se nalaze u nedopuštenim količinama u vodi PET boca, npr. heksanon, oktanal, benzaldehid, dimetil-tereftalat, benzen, kloroform, diklorometan, toluen, acetaldehid, formaldehid i aceton, dok je istraživanjem nekoliko talijanskih znanstvenika objavljenom u časopisu „The science of total environment“, iz siječnja 2003. otkriven i spoj diftalat koji je teratogen i kancerogen, uzrokuje rak jetre. Najštetniji spoj otkriven u vodi iz PET ambalaže bio je dioksin, jedan od najotrovnijih spojeva današnjice.

            Drugi problem je ekološke naravi  i nadam se da kao takav predstavlja bitnu stavku što većem broju ljudi. Godišnje se na proizvodnju novih PET boca potroši oko 47 milijuna galona nafte, a ako znamo da velik broj tih istih bočica (pretpostavlja se oko 80%) završi u nesortiranom smeću. Dakle, PET ambalaža postala je ogroman problem i opterećenje za Zemljin ekološki sustav.

            Treći problem je ekonomske prirode. Ako ćemo vjerovati Lingu Liju, autoru izvješća za institut Worldwatch u Washingtonu, voda u bocama skuplja je od 240 do 10000 puta od one iz slavine. U Hrvatskoj jedna litra flaširane vode košta gotovo kao tisuću litara vode iz slavine.

            Što reći na kraju? Odluka je vaša i ovisi o vašim razmišljanjima i preferencijama. Uostalom, zdravlje i novac vaša su privatna stvar, no ekologija i briga za okolinu trebala bi biti zajednička, univerzalna stvar, bitna za vas, ali i druge oko vas, stoga se i ponašajte sukladno tome.

igorvujatovic @ 16:02 |Komentiraj | Komentari: 0
Arhiva
« » pro 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Index.hr
Nema zapisa.